Natrag

Neurodermitis

Uobičajeni su simptomi svrbež i suhi ljuskavi osip na koži koji može prijeći u male mjehure, kraste ili zadebljanja kože. Bolest ne ugrožava život. Sve češće se javlja u razvijenom svijetu i predstavlja značajan uzrok pobola djece. Većina djece s ovom bolesti imaju visoke vrijednosti imunoglobulina E te popratnu astmu. Točan uzrok bolesti je nepoznat, a nasljednost ima važnu ulogu. Oko 25% djece čiji je jedan roditelj atopičar sklona su toj bolesti, a postotak se penje i na 50% ako su oba roditelja atopičari. Smatra se kako je bolest rezultat međudjelovanja između nasljeđa, okoline, farmakoloških abnormalnosti, poremećaja kožne barijere i imunoloških čimbenika. 

Prema vremenu prvog javljanja razlikujemo:

  • dojenački neurodermitis (javlja se u prvih 12 mjeseci života)
  • neurodermitis dječje dobi
  • neurodermitis odrasle dobi

Bolest najčešće počinje u djetinjstvu, ali može se javiti u svakoj životnoj dobi. Prosječno 60% pacijenata ima prvu pojavu bolesti do prve, a 90% do pete godine života. Simptomi variraju ovisno o dobi. Bolest se javlja podjednako kod muškaraca i žena. Žene imaju lošiju prognozu bolesti. Točan uzrok bolesti nije poznat, a pretpostavlja se kako u nastanku bolesti određenu ulogu ima alergija, kemikalije i drugi iritansi koji uzrokuju nastanak osipa.

Bolest se većinom javlja u dojenačkoj dobi i najčešći je simptom dugotrajni osip koji ne prolazi uporabom raznih lijekova, povremeno pojačavanje i slabljenje osipa te suha koža od rođenja. Postoji intenzivan svrbež. Kožne promjene obično se javljaju simetrično na licu, vratu, šakama. Kod odraslih su zahvaćeni udovi, osobito pregibne jame koljena i lakta. Bolest može zahvaćati cijelo tijelo, češće u djetinjstvu nego kod odraslih, a čak i kad su tipični simptomi ograničeni ostala koža je suha i osjetljiva. Na vlasištu se nalaze tipične promjene - bjelkaste nakupine ljuskica kože koje se kod djece nazivaju tjemenica ili mliječna krasta. Nokti su krhki, isprugani, a moguća je tvrdokorna infekcija kože oko nokta. Nalaz na koži ovisi o stadiju bolesti. Zahvaćena je koža suha. U akutnom stadiju nalaze se erozije kože iz kojih curi bistra tekućina ili se na crvenoj koži vide uzdignute crvene promjene (papule) i mjehuri koji svrbe. U subakutnom stadiju vidi se perutanje, oguljene papule ili plakovi (naslage) na crvenoj koži. U kroničnom stadiju nalazimo otvrdnuće kože (lihenifikacija) i promjene pigmentacije (zahvaćena je kože svjetlija ili tamnija) s izgrebanim papulama ili čvorovima. Kožne promjene mogu biti sekundarno upaljene zbog grebanja, oštećenja kože i prodora bakterija. Inficirane kožne promjene imaju žutu krastu, znakove crvenila i gnojenja te izraženo vlaženje. Osip je često blaži u toplijim dijelovima godine te se pogoršava u jesen i zimi. Mali bolesnici mogu oboljeti od alergijske astme te ponekad u takvim slučajevima neurodermitis prestaje. 

Iako je točan uzrok bolesti nepoznat uočeno je postojanje provocirajućih čimbenika koji pogoršavaju bolest. Sve što isušuje kožu može dovesti do pogoršanja ili izbijanja kožnih promjena: pretjerano kupanje i tuširanje, lizanje usana, znojenje, plivanje. Kontakt s nekim otapalima, omekšivačima vode te određenim vrstama deterdženata, dezodoransa, kozmetike i sapuna može djelovati nepovoljno. Vrlo topla ili hladna temperatura, vunena ili gruba odjeća te neprikladna odjeća koja se trlja o kožu i nadražuje je također uzrokuju probleme. Pretjerana ili produžena izloženost toplini pogoršava bolest, a primjeri su vruće kupke ili tuširanje, odijevanje previše odjeće, uporaba električnih deka ili jakog grijanja te izloženost velikoj vlazi. Emocionalni stresovi i izloženost duhanskog dimu nepovoljno djeluju na simptome bolesti. Uloga alergena također je bitna i tu se spominju kućna prašina (grinje), perje, životinjska dlaka i pelud, a od hrane (nutritivni alergeni) jaja, mlijeko, orasi, bademi, lješnjaci i agrumi (naranča, mandarina, limun, kivi). Istraživanja pokazuju kako je učestalost neurodermitisa značajno manja kod djece koja tijekom prve i druge godine života imaju kućne ljubimce. Kućni ljubimci predstavljaju nedovoljno definiran okolišni čimbenik koji, pretpostavlja se, djeluje na sazrijevanje imunološkog sustava i tako djeluje zaštitno protiv razvoja atopijskog dermatitisa. 

Za bolest ne postoji specifični lijek čijom će primjenom bolest nestati. Cilj simptomatskog liječenja je spriječiti nastanak suhe kože, ublažiti svrbež i kontrolirati osip. Potrebno je postaviti ispravnu dijagnozu, educirati pacijenta, liječiti akutna izbijanja bolesti i komplikacije te izbjegavati provocirajuće čimbenike. Kad nastane sekundarna infekcija kožnih promjena potrebna je antibiotska terapija i mjere kontrole upale. Iako za bolest nema definitivna lijeka potrebno je bolesnicima naglasiti važnost mjera kojima se bolest može držati kontrolom te izbjeći ponovna izbijanja simptoma. Bolesnici se trebaju kupati ili tuširati vrlo kratko uz uporabu posebnih sapuna i šampona i koristeći mlaku vodu. Zimi se preporučuje kupanje svako drugi dan. Masne kreme ili hidratantne kreme za vlaženje kože trebaju se mazati u većim količinama, osobito zimi i nakon kupanja/tuširanja. Alergijska komponenta bolesti rješava se uklanjanjem alergena iz vanjske sredine ako je alergen poznat. Ako to nije moguće provest će se specifična hiposenzibilizacija na temelju alergološkog testiranja (smanjenje osjetljivosti na alergen) i tako smanjiti ili potpuno suzbiti alergijska reakcija. Hiposenzibilizacija najviše uspjeha pokazuje ako su provocirajući čimbenici pelud i grinje, dok alergene iz hrane ili životinje treba samo izbjegavati. Ako je alergen na radnom mjestu poneki ga bolesnik mora mijenjati, ali na novom radnom mjestu je također moguća senzibilizacija na drugi alergen jer uzrok alergije bolesnik nosi u sebi. Ako se alergen ne može otkriti može se provesti nespecifična hiposenzibilizacija injekcijama histamina. Akutna izbijanja simptoma liječe se lokalnim kortikosteroidnim pripravcima. Kortikosteroidi su lijekovi s brojnim nuspojavama (propadanje kože, gubitak pigmenta, strije, širenje i pucanje kapilara, stanjenje kože itd.) te ih je potrebno oprezno upotrebljavati, osobito kod djece. Učestalost proširenih kapilara (teleangiektazije) na obrazima veća je kod pacijenata kod kojih bolest duže traje te koji stavljaju više od 20 g kortikosteroida na lice tijekom perioda od 6 mjeseci. Srednje i visoko potentne kortikosteroide ne bi trebalo stavljati na lice i vrat zbog ovih potencijalnih nuspojava. Većina pacijenata može uspješno kontrolirati svoju bolest lokalnim koritkosteroidima, međutim oko 7% dojenčadi, 10% male djece i 19% adolescenata i odraslih usprkos ovakvoj terapiji imaju teško stanje bolesti ili izbijanja simptoma iako su liječeni većim dozama.

Kortikosteroidi se mogu primjenjivati u obliku:

  • masti - zadržavaju veći udio vode u koži uz najmanji udio potencijalno štetnih aditiva i prezervativa. Nekim bolesnicima smeta što su jako masne te ih teško podnose
  • losioni - u koži zadržavaju manje vode nego masti. Osobito su korisni na dlakavim područjima tijela 
  • osobama s jakom upalom i kapanjem iz kožnih promjena mogu se dati na usta pripravci kortikosteroida kroz sedam dana, a nakon što se promjene počnu sušiti potrebno je prijeći na lokalne kortikosteroide.

Za kontrolu svrbeža mnogi liječnici preporučuju antihistaminike. Sedacijsko djelovanje tih lijekova tu je važno jer se bolesnici često češću tijekom noći pa ovi lijekovi smanjuju tu pojavu smirivanjem pacijenta. Budući da svrbež produžuje trajanje osipa, svaka mjera za njegovo smanjenje ublažava bolest. Katkad i promjena klimatske sredine povoljno utječe na nestanak alergije, a temelji se na zapažanju da se bolest pogoršava u hladnijem dijelu godine. Istraživanja su pokazala učinkovitost helioterapije u liječenju srednjih i teških oblika neurodermitisa. Helioterapija je liječenje svjetlosnom sunčevom energijom. Nakon dvotjedne helioterapije bolesnici pokazuju značajno poboljšanje zdravstvenog statusa i kvalitete života te smanjuju dozu lokalnih kortikosteroida. Dvotjedna terapija pokazala se dostatnom za ovakav učinak. Uvođenjem novih lijekova, takrolimus i pimekrolimus, koji lokalnim djelovanjem mijenjaju imunološki sustav (imunomodulatori) počela je nova era u liiječenju neurodermitisa. Znanje o razvoju bolesti i imunološkim poremećajima svakodnevno se povećava. I lijekovi iz obitelji glukokortikoida kao retinoidi i vitamin D djeluju na imunološki sustav ianti-ekcematozno.

Većina bolesnika dobro odgovara na opisanu terapiju, međutim treba biti svjestan kako za ovu bolest nema lijeka. Cilj liječenja je držati stanje pod kontrolom. Ukoliko se bolesnici pridržavaju uputa ponovna izbijanja simptoma mogu se svesti na minimum. Kronična bolest slabi s dobi te čak 90% slučajeva spontano nestaje u doba puberteta. Neki odrasli nastave imati lokalizirani ekcem (npr. na šakama i/ili stopalima, kapcima, lichen simplex chronicus).

SAVJET +

ZA LIJEČENJE NEURODERMITISA

  • smanjiti stres, ako je moguće
  • izbjegavati provocirajuće čimbenike koji pogoršavaju simptome i uzrokuju svrbež
  • koristiti rukavice pri kontaktu s nadražljivim tvarima
  • ne kupati/tuširati se prečesto i ne koristiti vruću vodu
  • ukoliko se mora koristiti sapun preporučljivi su oni bez mirisa koji vlaže kožu kao te sredstva za čišćenje koja ne sadrže sapun
  • mokru kožu obrisati nježnim dodirima ručnika, ne trljanjem
  • upotrebljavati kreme bez mirisa i alkohola 
  • smanjiti znojenje
  • umjereno izlaganje suncu
  • vlaženje zraka u kući
  • pokušati temperaturu i vlažnost zraka u kući održavati uvijek istima
  • piti mnogo tekućine 
  • izbjegavati češanje kože

Zaštita privatnosti pitajte nas